Je li ljubomoran/a?

No comments yet

Ne mogu se odlučiti koje pitanje mi je češće postavljeno: je li ljubomorna prvorođena na bebu ili je li dojiš.
Prvo pitanje uglavnom svi postavljaju kada je ta ista prvorođena pored mene i onda se čude kada ja i dlakama kose pokušavam signalizirati da promijene temu čim prije tim bolje, ali ne, svi, ali baš svi to moraju pitati.
I pogodite što se nakon par puta dogodilo?
Morala sam prvorođenoj objasniti što znači riječ ljubomoran.
U prijevodu kako djetetu koje nije pokazivalo „zlu ćud“ ili simptome jako detaljno dati ideju kako da me zabavlja neko naredno vrijeme.

Prvorođena stvarno nije ljubomorna na zločest način, niti je ičim pokazala da joj smeta beba koja joj je drastično narušila dosadašnju kvalitetu življenja. Nas dvije smo imale jako intenzivna druženja, raznolika. Išle smo posvuda skupa, gdje i kada nam se to prohtjelo. I onda je sve stalo.

Trudim se.
Trudim se iz petnih žila.

Vizualizirajte mene kako guram kolica oko igrališta dok se ona igra, kako trčim iz sobe gdje sam upravo uspavala bebu i sjedam za stol čitati slikopriče, kako navečer sjedimo na kauču i mazimo se dok svi normalni spavaju. Prvorođena spava ujutro do trenutka kada drugorođena utone u svoj prvi dnevni san. I onda netko na velikom daljinskom upravljaču pritisne play x4.

Trčim, stalno.

Prvorođena je u početku imala snažan poriv poljubiti bebu upravo onda kada bi beba sklopila oči nakon spektakla zvanog grčevi, znamo svi kako taj scenarij izgleda dalje, ali je brzo prestala s tom praksom.
Otprilike onog trenutka kada je rođeno pravilo tko probudi – uspavljuje.
Također je voljela nagnuti se nad bebom tako da beba bolje podivlja nakon što joj kosa prvorođene uđe u sve otvore na licu.
Taj obrazac ponašanja je nestao kada je beba počela koristiti ruke.
Tada je prvorođenu trebalo spašavati od bebe.
Čup-čup čupa čup. U toj borbi navijala sam za mlađu. Priznajem.

Mislim da prvorođena zna da bebi ja apsolutno i nužno trebam, kao hrana i kao utjeha zato prema meni i bebi ne pokazuje izražene i manje izražene „simptome“, ali kada je bilo tko drugi u pitanju tada ona mora biti broj 1.

Tata, baka, nono, teta osjete glasno negodovanje kada obavezu zvanu beba odluče preuzeti od mene.

O ne, ne za mamu nema odmora, kaže prvorođena dok jednom rukom odvlači u sobu moju mamu, svoju baku. Odakle točno ona uzrečica: daj dite materi?


Ostavi svoj odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *