Hrvatski proizvođač opreme za bebe Mali anđeo iz Pitomače nastavio je, u suradnji s Udrugom Palčići, poklanjati tetra pelene neonatologijama hrvatskih bolnica. Tako je red došao na koprivničku „Dr. Tomislav Bardek“.
500 tetra pelena koje je donirao Mali anđeo obradovalo je sve u koprivničkoj bolnici – od ravnatelja preko glavne sestre pa sve do doktorica i sestara na odjelu neonatologije i rodilišta, a najviše će obradovati one najmlađe kojima su i namijenjene – prerano rođene Palčiće.

„Zadovoljstvo mi je pokloniti ovih 500 tetra pelena odjelu koprivničke neonatologije jer znam da su tom odjelu pelene najpotrebnije. Doniramo u skladu sa svojim mogućnostima, a ovog puta sreća je još veća jer je bolnica u našem, podravskom kraju“ – istakla je prigodom donacije Helena Škrinjar, voditeljica marketinga u Malom anđelu.

donacija2Na donaciji je zahvalila zamjenica ravnatelja koprivničke bolnice gđa Biljana Marković:

„Uvijek je zadovoljstvo primiti donaciju, a posebno kad dolazi za doslovno najmlađe korisnike naše bolnice. Hvala Malom anđelu i Palčićima u ime kompletnog osoblja naše bolnice, ne samo sestara s neonatologije, ginekologije i rodilišta nego i svih ostalih. Tetra pelene svakako spadaju u jako korištene artikle kod nas, pa smo stoga i jako sretni što postoje firme koje imaju humanitarnu notu u svom poslovanju, a još smo sretniji što je Mali anđeo iz Podravine.“ – istakla je gđa Marković.

U ime udruge „Palčići“ donaciji je prisustvovala predsjednica Željka Vučko.

-„Radujem se svakoj donaciji koja će pomoći Palčićima, u ovom slučaju koprivničkim, da im olakša prve dane nakon rođenja. Opremili smo sve bolnice i neonatologije neophodnim uređajima koji velikom broju prerano rođene djece daju puno veće šanse za nastavak normalnog razvoja, a sada podržavamo hrvatski brand Mali anđeo koji to isto želi učiniti s tetra pelenama i hvala im na tomu“.

Donaciji su prisustvovale dr. Dijana Mlinar, glavna sestra bolnice Ružica Evačić, glavna sestra pedijatrije Draženka Petric, te sestra Vesna s neonatologije.

Akcija se nastavlja novom donacijom, a ime bolnice nek zasad ostane tajna kako bi iznenađenje bilo veće.


I tako smo prošli slavnih 6 mjeseci, boreći se s raznoraznim situacijama od kojih na većinu nismo bili pripremljeni usprkos dosta „zahtjevnom“ prvom djetetu.
Jedan od većih izazova ovog ponovljenog majčinstva bilo je upravo dojenje.
U 6 mjeseci preživjeli smo oko 8 vrlo upornih štrajkova dojenja (razlozi, pa nema ih, odnosno nisu na popisu potencijalnih koje nudi doktor google).
Preživjeli smo začepljene noseve, dojenje obostrano, jednostrano, spavajući, plešući, cupkajući, šetajući, hopsajući, dojenje u miru i tišini, sjedeći, nogometno, ma svakojaka dojenja smo isprobali i preživjeli.
Ako pogađate, navedene metode su funkcionirale u najboljem slučaju čak jedan puni dan.

Preživjeli smo i priraste na donjoj granici koji su joj se tolerirali jer je rođena u kategoriji velikih (preko 4 kg).
Nismo uduplali porođajnu težinu, ali zbog bedara koje je naslijedila od majke nikada nismo imali problem oko tih sumnjivih prirasta.
Sve je školski, hvat, protok, količina, izdajanje, dojenje, bradavice, sve je tu, a dijete nije dobivalo kilogram mjesečno. – Sigurno ti je mlijeko tanko
– Možda mala ne dođe do masnog mlijeka (jer je dojila vremenski kratko, svega 10ak minuta)
– Možda bi je trebala prestati dojiti na zahtjev i uobročiti ju
– Možda bi trebala dodati ad
– Možda bi trebala prestati dojiti

A dragi moji sukomentatori možda su u šumi….
– Ne postoji tanko mlijeko
– Kada dojite na zahtjev tada nema predjela, jela i deserta već je sve u jednome (kažu Rode)
– Što ako beba neće AD već vrišti kao da je Denisova majka gleda poprijeko (crna neprimjerena šala)
– Što ako pripadam rizičnoj skupini raka dojke i imam najtoplije preporuke onkologa dojiti čim duže?

Dragi moji komentatori, blago vam se jer ste u većini slučajeva veći vjernici i od samog pape, blago vam se jer pribjegavate instant rješenjima na svaki, pa i najmanji problem, blago vam se.
U stvarnosti Vam se uopće nije blago.
Jer ako me nalijete s hektolitar čaja za dojenje dostupnog na polici supermarketa, jedina količina na koju možete utjecati je broj puta koliko ću otići piškiti.

Nisam fanatik, ali meni dojenje treba kako bih bila sigurna da sam napravila najbolje za nju i za sebe.
Staž od 7 punih mjeseci sam skupila s prvorođenom i točno znam zašto nije dojila niti dana duže, a razlog je upravo u dobronamjernim savjetima usputnih sukomentatora mladoj uplašenoj i nedovoljno informiranoj majci.

Tada su mi savjetovali da prestanem dojiti po noći jer je beba dobivala preko kilogram svaki mjesec pa sigurno nije gladna i može spavati (budila se stotinu puta po noći i okolina mi je sugerirala da noć preskočimo kako bi beba spavala).
Dora i dalje nije spavala, a mlijeko je jednim jutrom nestalo kao da ga nikada nije ni bilo.
Mlađa ima točno 7 mjeseci i doji još uvijek.

Hvala vam svima na savjetima da to čim prije prestanemo jer će kasnije biti teško.
Možda i hoće, a možda neće.


S prvorođenom, osim što sam bila jako mlada (za svoj pojam i s ovom pameti), bila sam jako uplašena i sav taj strah sam kompenzirala pokušavajući život smjestiti u rutine, navike ili radnje repetitivnog karaktera.
Srećom Dora je bila takvo dijete s kojim se to moglo učiniti.
Jela je svako 3 sata, po sat vremena, pa bi bila budna još sat vremena (dok bi podrignula) i onda bi spavala.

I opet.

I opet, a ja sam bila mirna u svom ponavljajućem životu.

Jedino sam se tako uspjela snaći u ulozi majke, konstantno gledajući na sat i zapisujući u malu tekicu 9.30 L (lijeva dojka) kako bi točno znala s kojom sam dojkom završila podoj tako da sljedeći nipošto ne krenem s pogrešnom. Bez obzira na silno paženje svako malo sam se borila sa začepljenim kanalima i temperaturom, ali ovo je pak druga tema iz domene životno iskustvo i staž u dojenju.

Vratimo se na naviku.
Često sam čula prijateljice kako se plaše navikavanja bebe na npr. uspavljivanje na rukama, kupanje svaku večer, spavanje uz bijelu buku jer kako kasnije doviknuti dijete od te navike.

Djeca su puna faza.

Ovo što je hit danas, sutra možda više neće biti.

Tako da današnja navika, sutra više ne mora biti.

Možda će ju beba odbaciti sama, a možda ćete se od iste odvikavati, kako bilo, za koju godinu se toga više nećete niti sjećati.
Baš pitam muža sjeća li se kada je Dora počela spavati preko dana bez upaljenog usisavača, i pogodite?!
Ne sjeća se, a ne samo to nego ne sjećam se niti ja.
Znam da se nije pokvario jer usisavač je još živ, ali ne znam kada je ta navika prestala, a prestala je.

I dudu je baba-roga odnijela noć poslije 3. rođendana i slavili smo jer nije i Doru odnijela.
Tako je i ta navika prestala.
Navika da spava s nama u krevetu nije postojala kad je bila beba jer sam ja tada bila isto preplašena: što ako je naviknem pa nam se permanentno useli u krevet?; zato smo tu naviku usvojili kada je napunila 3 i pol godine i upalu pluća.
Danas još uvijek njegujemo tu naviku; mama spava s bebom, tata spava s Dorom.

Neće zauvijek.
Tatu će u jednom trenutku zamijeniti seka pa će se navikavati dijeliti sobu.

Mišljenja sam da se navike ne treba bojati, posebno kod, nazovimo ih, zahtjevnijih beba.

Navika nam može olakšati.
Zato motajte svoje bebe, zujite bijelu buku po cijele dane, nosajte i ljuljajte, šuškajte i pjevajte jer možda već sutra više nećete trebati.
Uživajte u svakom trenutku roditeljstva jer je poseban i jedinstven.
P.s. Bebe nemaju niti jednu trećinu vaše kilaže, nije li se smiješno bojati tako malenih bića 🙂
(Lako mi je sada govoriti)


Ne mogu se odlučiti koje pitanje mi je češće postavljeno: je li ljubomorna prvorođena na bebu ili je li dojiš.
Prvo pitanje uglavnom svi postavljaju kada je ta ista prvorođena pored mene i onda se čude kada ja i dlakama kose pokušavam signalizirati da promijene temu čim prije tim bolje, ali ne, svi, ali baš svi to moraju pitati.
I pogodite što se nakon par puta dogodilo?
Morala sam prvorođenoj objasniti što znači riječ ljubomoran.
U prijevodu kako djetetu koje nije pokazivalo „zlu ćud“ ili simptome jako detaljno dati ideju kako da me zabavlja neko naredno vrijeme.

Prvorođena stvarno nije ljubomorna na zločest način, niti je ičim pokazala da joj smeta beba koja joj je drastično narušila dosadašnju kvalitetu življenja. Nas dvije smo imale jako intenzivna druženja, raznolika. Išle smo posvuda skupa, gdje i kada nam se to prohtjelo. I onda je sve stalo.

Trudim se.
Trudim se iz petnih žila.

Vizualizirajte mene kako guram kolica oko igrališta dok se ona igra, kako trčim iz sobe gdje sam upravo uspavala bebu i sjedam za stol čitati slikopriče, kako navečer sjedimo na kauču i mazimo se dok svi normalni spavaju. Prvorođena spava ujutro do trenutka kada drugorođena utone u svoj prvi dnevni san. I onda netko na velikom daljinskom upravljaču pritisne play x4.

Trčim, stalno.

Prvorođena je u početku imala snažan poriv poljubiti bebu upravo onda kada bi beba sklopila oči nakon spektakla zvanog grčevi, znamo svi kako taj scenarij izgleda dalje, ali je brzo prestala s tom praksom.
Otprilike onog trenutka kada je rođeno pravilo tko probudi – uspavljuje.
Također je voljela nagnuti se nad bebom tako da beba bolje podivlja nakon što joj kosa prvorođene uđe u sve otvore na licu.
Taj obrazac ponašanja je nestao kada je beba počela koristiti ruke.
Tada je prvorođenu trebalo spašavati od bebe.
Čup-čup čupa čup. U toj borbi navijala sam za mlađu. Priznajem.

Mislim da prvorođena zna da bebi ja apsolutno i nužno trebam, kao hrana i kao utjeha zato prema meni i bebi ne pokazuje izražene i manje izražene „simptome“, ali kada je bilo tko drugi u pitanju tada ona mora biti broj 1.

Tata, baka, nono, teta osjete glasno negodovanje kada obavezu zvanu beba odluče preuzeti od mene.

O ne, ne za mamu nema odmora, kaže prvorođena dok jednom rukom odvlači u sobu moju mamu, svoju baku. Odakle točno ona uzrečica: daj dite materi?


Dora je nastala zadnji semestar zadnje godine fakulteta, bila je to trudnoća o kojoj nije trebalo voditi posebne brige, školska ili fakultetska 🙂 , ali uz brige koje su me morile paralelno srećom pa je bilo tako. Brige zvane kolokviji, seminari, ispiti i na kraju diplomski rad. Uz sve to što sam obavljala sama živeći u Rijeci za koju me vezao fakultet nisam stizala uživati niti se uživjeti u trudnoću.

U Split sam se vratila u 7. mjesecu trudnoće, a tada je trebalo urediti i useliti u stan s mužem. Opet, trudnoća pada u drugi plan. Robicu smo naslijedili, a zahvaljujući popisima koje sam uspijevala pronaći na netu donekle sam se i pripremila za dolazak bebe.

Prve bebe. Jedine bebe koju sam tako malu u životu vidjela.

Mislim da niti ne moram pisati kako je dolazak Dore bio pravi šok. Iskreno pomalo sam je se bojala. Trebalo mi je dobrih mjesec dana da se naviknem na nju i da koliko toliko otjeram strah. Kako je vrijeme odmicalo tako sam počela uviđati da mi nedostaje mnoštvo stvari koje su mi bile neophodne za bebu.

Hmm… 5 tetra pelena apsolutno nije dovoljno, posebno ako je beba halapljiva, a mlijeka ima i za susjedinu. One nisu samo krpa koju ćete prebaciti preko ramena da vas dijete ne izbljucka, već su podloga kada skidate dijete kod pedijatra, podloga u kolicima (lakše je oprati tetru nego navlaku kolica), podloga u krevetiću pod glavom (ja stavim jer mi je jednostavnije maknuti tetru kao dijete bljucne po noći nego mijenjati čitavu posteljinu da ne leži u tome).

Švedske pelene s umetkom su puno zgodnije i praktičnije od starinskog povijanja s tetrom pa još jednom, pa onda nekom pelenom s konopčićima koja se veže, tako možete biti sigurni samo u jedno, a to je da ćete vašu bebu presvlačiti samo i isključivo vi i nitko drugi. Realno za to trebaju upute za korištenje.
U ručnike baš za bebe – tu istu bebu možete umotati možda prvih dva mjeseca poslije toga joj/mu nogice veselo proviruju.
Vreće za spavanje – koja beba ih prihvati ta majka mirnije spava jer se ne mora svako malo buditi da provjeri je li se beba otrkila ili ne, ali one koje možete kupiti su ili predebele ili pretanke, nema sredine.
Krštenje, more kiča, potraga u nedogled. Ne, ne želim satensku mini vjenčanicu, ne, ne želim krinolinu, ne ne želim. Želim diskretnu haljinicu šesnu i lijepu i kaputić i kapicu koja ne izgleda kao da je ispala iz romana Jane Austin.

Skeptična prema internet prodaji, ipak je to bilo prije 5 punih godina kada nisam vladala paypalom, asosima i ostalim finim blagodatima trgovanja iz naslonjača naišla sam na Mali Anđeo Butik na facebooku i odlučila naručiti prvu stvar; upravo vreću za spavanje. Stigla je u rekordnom roku i tada se rodila ljubav.

P.s za Dalmatince je poznato da su jako lokal patrioti, a pomalo domoljubi, pa kad sam vidjela da pomažem domaće poduzeće kupnjom postalo mi je još draže.

Beba Dora sada ima 5 godina i još se cijela može omotati ručnikom iz kolekcije Mali Anđeo.

…….Nastavit će se.


Vodeći hrvatski proizvođač tetra-pelena, PTO „Merkur“ iz Pitomače, vlasnik branda Mali anđeo u suradnji s Klubom roditelja nedonoščadi „Palčići“ s velikim zadovoljstvom predstavlja humanitarnu akciju

„U MALOM ANĐELU TETRICE KUPI I DONACIJU ZA PALČIĆE SKUPI“

Potaknuti sve većim potrebama bolničkih odjela neonatologije pri hrvatskim rodilištima, odlučili smo uz pomoć naših vjernih kupaca opremiti ih najkvalitetnijim tetra pelenama koje će pomoći malim Palčićima u prvim trenucima njihovog života.

Jedan jedini cilj

Cilj ove humanitarne akcije koja je počela sredinom siječnja (12.1. 2015.) i trajat će sve do kraja ožujka (28.3.2015.) je prikupiti što više tetra pelena te ih pokloniti odjelima neonatologije u našim bolnicama.

Kako sudjelovati u akciji?

Vrlo jednostavno. Kupnjom paketa tetra pelena u Malom anđelu izravno pomažete akciji. Mali anđeo će za svaki kupljeni paket tetra pelena (u paketu je 10 pelena) dodati i pokloniti jednu tetra pelenu našim Palčićima. Na kraju akcije, uoči Uskrsa, zbrojit ćemo rezultate i opremiti neonatologije kvalitetnim tetra pelenama koje će pomoći Palčićima da se lakše probijaju kroz sve nedaće uzrokovane preranim rođenjem. Mali anđeo će na svojim Facebook stranicama za vrijeme trajanja akcije redovito izvještavati o količini prikupljenih tetra pelena.

 

 

Mali anđeo i Palčići