I tako smo prošli slavnih 6 mjeseci, boreći se s raznoraznim situacijama od kojih na većinu nismo bili pripremljeni usprkos dosta „zahtjevnom“ prvom djetetu.
Jedan od većih izazova ovog ponovljenog majčinstva bilo je upravo dojenje.
U 6 mjeseci preživjeli smo oko 8 vrlo upornih štrajkova dojenja (razlozi, pa nema ih, odnosno nisu na popisu potencijalnih koje nudi doktor google).
Preživjeli smo začepljene noseve, dojenje obostrano, jednostrano, spavajući, plešući, cupkajući, šetajući, hopsajući, dojenje u miru i tišini, sjedeći, nogometno, ma svakojaka dojenja smo isprobali i preživjeli.
Ako pogađate, navedene metode su funkcionirale u najboljem slučaju čak jedan puni dan.

Preživjeli smo i priraste na donjoj granici koji su joj se tolerirali jer je rođena u kategoriji velikih (preko 4 kg).
Nismo uduplali porođajnu težinu, ali zbog bedara koje je naslijedila od majke nikada nismo imali problem oko tih sumnjivih prirasta.
Sve je školski, hvat, protok, količina, izdajanje, dojenje, bradavice, sve je tu, a dijete nije dobivalo kilogram mjesečno. – Sigurno ti je mlijeko tanko
– Možda mala ne dođe do masnog mlijeka (jer je dojila vremenski kratko, svega 10ak minuta)
– Možda bi je trebala prestati dojiti na zahtjev i uobročiti ju
– Možda bi trebala dodati ad
– Možda bi trebala prestati dojiti

A dragi moji sukomentatori možda su u šumi….
– Ne postoji tanko mlijeko
– Kada dojite na zahtjev tada nema predjela, jela i deserta već je sve u jednome (kažu Rode)
– Što ako beba neće AD već vrišti kao da je Denisova majka gleda poprijeko (crna neprimjerena šala)
– Što ako pripadam rizičnoj skupini raka dojke i imam najtoplije preporuke onkologa dojiti čim duže?

Dragi moji komentatori, blago vam se jer ste u većini slučajeva veći vjernici i od samog pape, blago vam se jer pribjegavate instant rješenjima na svaki, pa i najmanji problem, blago vam se.
U stvarnosti Vam se uopće nije blago.
Jer ako me nalijete s hektolitar čaja za dojenje dostupnog na polici supermarketa, jedina količina na koju možete utjecati je broj puta koliko ću otići piškiti.

Nisam fanatik, ali meni dojenje treba kako bih bila sigurna da sam napravila najbolje za nju i za sebe.
Staž od 7 punih mjeseci sam skupila s prvorođenom i točno znam zašto nije dojila niti dana duže, a razlog je upravo u dobronamjernim savjetima usputnih sukomentatora mladoj uplašenoj i nedovoljno informiranoj majci.

Tada su mi savjetovali da prestanem dojiti po noći jer je beba dobivala preko kilogram svaki mjesec pa sigurno nije gladna i može spavati (budila se stotinu puta po noći i okolina mi je sugerirala da noć preskočimo kako bi beba spavala).
Dora i dalje nije spavala, a mlijeko je jednim jutrom nestalo kao da ga nikada nije ni bilo.
Mlađa ima točno 7 mjeseci i doji još uvijek.

Hvala vam svima na savjetima da to čim prije prestanemo jer će kasnije biti teško.
Možda i hoće, a možda neće.